Paphiopedilum: orhideja papučica, uzgaja se u sjeni.

Paphiopedilum je orhideja papučica: donja latica formira vrećicu koja izgleda kao mala cipela. Osim oblika, ima dvije jedinstvene karakteristike uzgoja koje je izdvajaju od ostalih - to je najpopularniji rod koji zahtijeva najmanje svjetla i jedini je gdje list jasno pokazuje temperaturu koju biljka preferira.

Plahta otkriva temperaturu koju ona želi.

Ovo je najkorisnija prečica te vrste i vrijedi je razmotriti prije bilo koje tabele. Postoje dvije glavne grupe, a možete ih identificirati bez poznavanja naziva vrste:

Mramorni listovi , sa svijetlim i tamnim kariranim uzorkom: preferiraju toplija okruženja. Ujednačeno zeleni listovi : preferiraju hladnija okruženja. Sorte s trakastim listovima, koje proizvode nekoliko cvjetova po stabljici, također imaju tendenciju prema toplijim okruženjima.

U praksi, ovo određuje gdje će biljka živjeti u kući. Ako je vaša mramorna i stavili ste je u najhladniji kutak jer ste mislili da sve papučaste orhideje vole hladnoću, ona će jednostavno vegetirati. Informativni list Američkog društva za orhideje daje opći temperaturni raspon za rod od 12,7 do 22,2 °C noću i 21 do 29,4 °C tokom dana , i unutar tog raspona su raspoređene dvije grupe - mramorne u gornjem dijelu, a zelene u donjem dijelu.

Kratka svjetla su uslov, a ne tolerancija.

Preporučeni raspon svjetlosti je od 10.750 do 21.500 lumena (1.000-2.000 ftc) - isto kao i za orhideje Phalaenopsis, a znatno ispod 2.000-3.500 ftc kod orhideje Cattleya. U zatvorenom prostoru, AOS preporučuje prozor okrenut prema istoku, sjeveru ili zapadu sa jednim do četiri sata direktne sunčeve svjetlosti.

Obratite pažnju na prijevod: "sjeverni prozor" se ovdje odnosi na najmanje uobičajeni prozor jer su upute iz Sjedinjenih Američkih Država. Na južnoj hemisferi, ekvivalent je južni prozor. Svako ko čita upute i postavlja biljku na sjeverni prozor ovdje u Brazilu daje joj najjaču orijentaciju u kući, a ne najpovoljniju.

Niža vlažnost vazduha nego u ostatku grupe.

Evo i druge dobre vijesti za uzgoj u zatvorenom prostoru: preporučeni raspon je od 40 do 50% relativne vlažnosti. To je manje nego kod Phalaenopsisa (50 do 80%) i mnogo manje nego kod Masdevalije (70 do 90%). Drugim riječima, Paphiopedilum je jedan od rijetkih kojem nije potreban ovlaživač zraka u većini kućnih okruženja.

Budući da nema pseudobulbu, supstrat treba stalno održavati vlažnim, ali ne i natopljenim. AOS preporuka je zalijevanje čim supstrat dostigne suhu tačku - nemojte čekati da se potpuno osuši.

Gnojivo: puna doza slabe formule

Ovo je obrnuta logika od one koja se primjenjuje na većinu orhideja i lako je pogriješiti. Trenutna preporuka je puna doza slabog gnojiva - nešto između 5-5-5 i 10-10-10 - umjesto starije metode korištenja četvrtine doze jakog gnojiva poput 20-20-20.

Rutina je tokom cijele godine, s tim da se supstrat pere jednom mjesečno ili kvartalno kako bi se uklonila nakupljena sol. Presađivanje svake dvije godine ili kada se supstrat raspadne; male reznice se rade godišnje.

Za početak, tri vrste i hibridi.

Izbor ovdje čini veliku razliku, jer prava grupa zavisi od klime vašeg doma - a kupovina pogrešne je najčešći razlog frustracije ovom vrstom proizvoda.

Hibridi iz grupe Maudiae su najsigurnija početna tačka za brazilsku klimu: imaju mramorno lišće, pa preferiraju toplije dijelove biljnog područja, lako cvjetaju i najlakše ih je pronaći. Ako živite u toplom mjestu i kupit ćete samo jedan, ovo je pravi izbor.

Paphiopedilum insigne ima jednolično zeleno lišće i jedna je od najtolerantnijih vrsta svoje vrste - podnosi varijacije u njezi bolje od prosjeka i dobra je opcija za one koji imaju hladnije domove ili žive u planinskim regijama.

Paphiopedilum delenatii ima ružičaste cvjetove i miris, što je neobično za ovaj rod. Zahtjevniji je od prethodna dva i ne bih ga preporučio kao prvi izbor - najbolje odgovara kada je okruženje već dobro uspostavljeno.

Voda: kvalitet je važniji od kvantiteta

Paphiopedilum je osjetljiv na nakupljanje soli u supstratu - ne u istoj ekstremnoj mjeri kao Masdevallia, ali dovoljno da tvrda voda može uzrokovati probleme mjesecima. Zato smjernice AOS-a (Američkog društva za oftalmologiju) preporučuju periodično pranje supstrata: pranje služi upravo za uklanjanje soli koja ostaje nakon svakog zalijevanja i gnojidbe.

Ako vam je voda iz slavine tvrda, razlika se pojavljuje na vrhu lista, koji tamni i suši se, počevši od najstarijih listova. Lako je ovo zamijeniti s gljivicama, a tretman je suprotan: temeljno operite supstrat kvalitetnijom vodom i promijenite medij, nemojte primjenjivati ​​fungicid.

Kišnica rješava problem. Tamo gdje to nije moguće, naizmjenično redovno zalijevanje s obilnim ispiranjem jednom mjesečno značajno smanjuje nakupljanje.

Ne kvasite sredinu rozete.

Paphiopedilum raste u obliku lepeze s listovima koji počinju od centralne tačke, a stajaća voda u tom centru u neprozračenom okruženju će istrunuti tačku rasta. To je isti mehanizam kao i trulež krune kod orhideja Phalaenopsis, i primjenjuje se ista njega: zalijevajte oko ruba saksije ujutro , a ako voda padne u sredinu, osušite je papirnim ubrusom.

Ovo je još više tačno ovdje jer je raspon vlažnosti nizak (40 do 50%) i mnogi ljudi to kompenziraju prskanjem biljke. Prskanje listova orhideje papučice je upravo ono što se ne preporučuje - ako trebate povećati vlažnost, koristite posudu s vlažnom ekspandiranom glinom oko nje, a ne vodu direktno na biljku.

Koliko dugo cvijet traje i šta učiniti nakon toga?

Cvijet Paphiopedilum je jedan od najdugovječnijih među sobnim biljkama orhideja - obično ostaje otvoren nekoliko sedmica, a kod nekih vrsta i više od dva mjeseca. To je dio privlačnosti roda: malo cvjetova, ali dugo vremena.

Nakon što cvijet uvene, odrežite stabljiku u podnožju. Za razliku od orhideja Phalaenopsis, ova biljka ne cvjeta ponovo na istoj stabljici: svaka lepeza listova cvjeta jednom, a zatim biljka ulaže u novi bočni rast, koji će biti sljedeći koji će cvjetati. Stoga, biljka s jednom lepezom listova ne cvjeta dvije godine zaredom - to je njen prirodni ciklus, a ne problem s njenom njegom.

Podjela: budi oprezan, ona ne oprašta.

Bez pseudobulbe, Paphiopedilum nema rezerve za podršku agresivnoj diobi. Svaka lepeza listova je zaseban rast, a dioba jednog izoliranog rasta obično potpuno zaustavlja rast - može proći godinama da se nastavi, ako se ikada i nastavi.

Sigurna granica je ostaviti najmanje dva do tri izdanka po rezidbi . Ovo je manje rezidbe nego što biste dobili od Cattleye iste veličine, a to je cijena roda koji ne zadržava vodu. Dijeljenje treba obaviti zajedno sa presađivanjem, odmah nakon cvjetanja.

Višecvjetni lijekovi i zašto zahtijevaju strpljenje.

Postoji i treća grupa koju vrijedi znati, čak i ako niste početnik: višecvjetne orhideje , s dugim, trakastim listovima, koje na visokoj stabljici proizvode nekoliko cvjetova umjesto samo jednog. Najpoznatija je Paphiopedilum rothschildianum , s dugim bočnim laticama koje se otvaraju gotovo horizontalno, jedna od najpoželjnijih orhideja koje postoje.

Ključna stvar je vrijeme. Višecvjetne biljke su velike i sporo rastu - često im treba nekoliko godina da dostignu veličinu za cvjetanje, a mnoge cvjetaju tek kada lepeza listova dostigne određenu veličinu. Kupovina male sadnice koja očekuje cvjetanje sljedeće sezone recept je za razočaranje.

Također, one teže toplijem kraju temperaturnog raspona, poput mramornih sorti. Ako je namjera dosegnuti ovu grupu, razuman pristup je prvo osigurati odgovarajuće okruženje hibridom Maudiae, a tek onda investirati u biljku koja će zahtijevati godine konstantnog rasta prije nego što vam se isplati.

Za koga je ona pravi izbor?

Ako vaš dom ima slabo osvjetljenje i suh zrak - kombinaciju koja šteti gotovo svakoj popularnoj orhideji - Paphiopedilum je vjerovatno najprikladnija orhideja za vas. To je suprotnost orhideji Vanda, kojoj je potrebno jako sunce i svakodnevno zalijevanje.

Jedina mana je cvijet: obično jedan cvijet po stabljici kod većine vrsta, traje sedmicama, ali mu nedostaje bujnost cvasti Phalaenopsis. To je orhideja za one koji cijene neobične oblike, a ne volumen.