Paphiopedilum: papučica, uzgaja se u sjeni.

Paphiopedilum je orhideja papučica: donja latica tvori vrećicu koja izgleda kao mala cipela. Osim oblika, ima dvije jedinstvene karakteristike uzgoja koje je razlikuju od ostalih - to je najpopularniji rod koji zahtijeva najmanje svjetla i jedini je gdje list jasno pokazuje temperaturu koju biljka preferira.

Plahta otkriva temperaturu koju želi.

Ovo je najkorisniji prečac te vrste i vrijedi ga razmotriti prije bilo koje tablice. Postoje dvije glavne skupine, a možete ih prepoznati bez poznavanja naziva vrste:

Mramorirani listovi , sa svijetlim i tamnim šahovskim uzorkom: preferiraju toplija okruženja. Jednolično zeleni listovi : preferiraju hladnija okruženja. Vrste s vrpčastim listovima, koje proizvode nekoliko cvjetova po stabljici, također imaju tendenciju prema toplijim okruženjima.

U praksi, to određuje gdje će biljka živjeti u kući. Ako je vaša mramorna i smjestili ste je u najhladniji kut jer ste mislili da sve papučice vole hladnoću, ona će jednostavno vegetirati. Informativni list Američkog društva za orhideje daje opći temperaturni raspon za rod od 12,7 do 22,2 °C noću i 21 do 29,4 °C danju , a unutar tog raspona su raspoređene dvije skupine - mramorne u gornjem dijelu, zelene u donjem dijelu.

Kratka svjetla su uvjet, a ne tolerancija.

Preporučeni raspon svjetla je od 10.750 do 21.500 lumena (1.000-2.000 ftc) - isto kao i za orhideje Phalaenopsis, a znatno ispod 2.000-3.500 ftc kod orhideje Cattleya. U zatvorenom prostoru, AOS preporučuje prozor okrenut prema istoku, sjeveru ili zapadu s jednim do četiri sata izravne sunčeve svjetlosti.

Zapazite prijevod: "sjeverni prozor" se ovdje odnosi na najmanje uobičajeni prozor jer su upute iz Sjedinjenih Država. Na južnoj hemisferi ekvivalent je južni prozor. Svatko tko čita upute i postavlja biljku na sjeverni prozor ovdje u Brazilu daje joj najjaču orijentaciju u kući, a ne najpovoljniju.

Niža vlažnost zraka nego u ostatku skupine.

Evo i druge dobre vijesti za uzgoj u zatvorenom prostoru: preporučeni raspon je od 40 do 50% relativne vlažnosti. To je manje nego kod Phalaenopsisa (50 do 80%) i puno manje nego kod Masdevallije (70 do 90%). Drugim riječima, Paphiopedilum je jedan od rijetkih kojem nije potreban ovlaživač zraka u većini kućnih okruženja.

Budući da nema pseudobulbu, supstrat treba stalno održavati vlažnim, ali ne i natopljenim. AOS preporučuje zalijevanje čim medij dosegne suhu točku - nemojte čekati da se potpuno osuši.

Gnojivo: puna doza slabe formule

Ovo je obrnuta logika od one koja se primjenjuje na većinu orhideja i lako je pogriješiti. Trenutna preporuka je puna doza slabog gnojiva - nešto između 5-5-5 i 10-10-10 - umjesto starije metode korištenja četvrtine doze jakog gnojiva poput 20-20-20.

Rutina je tijekom cijele godine, s pranjem supstrata jednom mjesečno ili kvartalno kako bi se uklonila nakupljena sol. Presađivanje svake dvije godine ili kada se supstrat raspadne; male reznice se rade godišnje.

Za početak tri vrste i hibridi.

Izbor ovdje čini veliku razliku, jer prava grupa ovisi o klimi vašeg doma - a kupnja pogrešne je najčešći razlog frustracije ovom vrstom proizvoda.

Hibridi iz skupine Maudiae najsigurnija su polazna točka za brazilsku klimu: imaju mramorno lišće, pa preferiraju toplije dijelove biljnog područja, lako cvjetaju i najlakše ih je pronaći. Ako živite na toplom mjestu i kupit ćete samo jedan, ovo je pravi izbor.

Paphiopedilum insigne ima jednolično zeleno lišće i jedna je od najtolerantnijih te vrste - podnosi varijacije u njezi bolje od prosjeka i dobra je opcija za one koji imaju hladnije domove ili žive u planinskim regijama.

Paphiopedilum delenatii ima ružičaste cvjetove i miris, što je neobično za rod. Zahtjevniji je od prethodna dva i ne bih ga preporučio kao prvi izbor - najbolje odgovara kada je okruženje već dobro uspostavljeno.

Voda: kvaliteta je važnija od količine

Paphiopedilum je osjetljiv na nakupljanje soli u supstratu - ne u istoj ekstremnoj mjeri kao Masdevallia, ali dovoljno da tvrda voda može uzrokovati probleme tijekom mjeseci. Zato smjernice AOS-a (Američkog društva za oftalmologiju) preporučuju periodično pranje supstrata: pranje je upravo za uklanjanje soli koja ostaje nakon svakog zalijevanja i gnojidbe.

Ako vam je voda iz slavine tvrda, razlika se pojavljuje na vrhu lista, koji potamni i suši se, počevši od najstarijih listova. Lako je to zamijeniti s gljivicama, a tretman je suprotan: temeljito operite supstrat kvalitetnijom vodom i promijenite medij, nemojte primjenjivati ​​fungicid.

Kišnica rješava problem. Tamo gdje to nije moguće, izmjena redovitog zalijevanja s obilnim ispiranjem jednom mjesečno značajno smanjuje nakupljanje.

Ne kvasite središte rozete.

Paphiopedilum raste u obliku lepeze s listovima koji počinju od središnje točke, a stajaća voda u tom središtu u neprozračenom okruženju uzrokovat će truljenje točke rasta. To je isti mehanizam kao i truljenje krune kod orhideja Phalaenopsis, a primjenjuje se ista njega: zalijevajte oko ruba lonca ujutro , a ako voda padne u središte, osušite ga papirnatim ručnikom.

To je još više istinito ovdje jer je raspon vlažnosti nizak (40 do 50%) i mnogi ljudi to kompenziraju prskanjem biljke. Prskanje lišća orhideje papučice upravo je ono što se ne preporučuje - ako trebate povećati vlažnost, koristite posudu s vlažnom ekspandiranom glinom oko nje, a ne vodu izravno na biljku.

Koliko dugo cvijet traje i što učiniti nakon toga?

Cvijet Paphiopedilum jedan je od najdugovječnijih među sobnim biljkama orhideja - obično ostaje otvoren nekoliko tjedana, a kod nekih vrsta i više od dva mjeseca. To je dio privlačnosti roda: malo cvjetova, ali dugo vremena.

Nakon što cvijet uvene, odrežite stabljiku u podnožju. Za razliku od orhideja Phalaenopsis, ova biljka ne cvjeta ponovno na istoj stabljici: svaka lepeza listova cvjeta jednom, a zatim biljka ulaže u novi bočni rast, koji će sljedeći procvjetati. Stoga biljka s jednom lepezom listova ne cvjeta dvije godine zaredom - to je njezin prirodni ciklus, a ne problem s njezinom njegom.

Podjela: budi oprezan, ona ne oprašta.

Bez pseudobulbe, Paphiopedilum nema rezerve za podršku agresivnoj diobi. Svaka lepeza listova je zaseban rast, a dioba jednog izoliranog rasta obično potpuno zaustavlja rast - može proći godinama da se nastavi, ako se ikada i nastavi.

Sigurna granica je ostaviti barem dva do tri izdanka po reznici . To je manje rezidbe nego što biste dobili od Cattleye iste veličine, a to je cijena roda koji ne zadržava vodu. Dijeljenje treba obaviti zajedno s presađivanjem, odmah nakon cvatnje.

Višecvjetni lijekovi i zašto zahtijevaju strpljenje.

Postoji i treća skupina koju vrijedi znati, čak i ako niste početnik: višecvjetne orhideje , s dugim, vrpčastim listovima, koje na visokoj stabljici proizvode nekoliko cvjetova umjesto samo jednog. Najpoznatija je Paphiopedilum rothschildianum , s dugim bočnim laticama koje se otvaraju gotovo vodoravno, jedna od najpoželjnijih orhideja koje postoje.

Ključna stvar je vrijeme. Višecvjetne biljke su velike i sporo rastu - često im treba nekoliko godina da dosegnu veličinu za cvjetanje, a mnoge cvjetaju tek kada lepeza lišća dosegne određenu veličinu. Kupnja male sadnice koja očekuje cvjetove sljedeće sezone recept je za razočaranje.

Također se kreću prema toplijem kraju temperaturnog raspona, poput mramornih sorti. Ako je namjera dosegnuti ovu skupinu, razuman pristup je prvo osigurati odgovarajuće okruženje s hibridom Maudiae, a tek onda uložiti u biljku koja će zahtijevati godine dosljednog rasta prije nego što vam se isplati.

Za koga je ona pravi izbor?

Ako vaš dom ima slabo svjetlo i suh zrak - kombinaciju koja smeta gotovo svakoj popularnoj orhideji - Paphiopedilum je vjerojatno najprikladnija orhideja za vas. To je suprotnost orhideji Vanda, kojoj je potrebno jako sunce i svakodnevno zalijevanje.

Jedini nedostatak je cvijet: obično jedan cvijet po stabljici kod većine vrsta, traje tjednima, ali nedostaje mu bujnost grozda Phalaenopsisa. To je orhideja za one koji cijene neobične oblike, a ne volumen.